Dinamička neuromuskularna stabilizacija (DNS)

Dinamička neuromuskularna stabilizacija je relativno mlada i nova terapeutska vještina koja dolazi iz praške škole rehabilitacije osmišljena od prof. Pavela Kolara. Zbog iznimne učinkovitosti u rehabilitaciji i prevenciji ozljeda, DNS postaje vodeća rehabilitacijska metoda u svijetu. DNS se temelji na razvojnoj kineziologiji djeteta koje prolazi kroz te faze u prvoj godini života. U pravilu djeca sve obrasce pokretanja rade savršeno i bez grešaka, imaju isti cilj kojem teže, a to je vertikalizacija odnosno uspostaviti se na dvije noge i kretati se. U DNS-u se govori o pojmu “central stability for distal mobility” (centralna stabilnost za distalnu mobilnost) odnosno za kvalitetno pokretanje tijela. To znači da stabilnost trupa omogućava kretanje ekstremiteta bez ograničenja. Stabilizacijski mišići (trup) moraju se aktivirati prije bilo kakvog ciljanog kretanja i olakšati pravilno gibanje cijelog lanca (ekstremiteta) ili će kretanje postati kompenzirano drugim mišićima čija primarna funkcija nije stabilizacija. Moderan način života je zaslužan za gubitak pravilnih obrazaca disanja, kretanja i držanja tijela. Tijelo gubi stabilnost i balans što dovodi do nestabilnosti kralježnice koja se može manifestirati na mnogo različitih bolnih tegoba i upravo je tu srž dijagnoza. Cilj DNS vježbi je aktivirati inherentni stabilizacijski sustav kroz načela motoričkog razvoja za ponovno uspostavljanje urođenih neuromuskularnih puteva, koji se tijekom godina gube. Dobru bazu DNS-a predstavlja stabilizacija trupa kroz stvaranje trbušnog (intraabdominalnog) tlaka, a cilj je poboljšanje kvalitete lokomotornog sustava i njegovog funkcioniranja. Razvoj središnje (sagitalne) stabilizacije postiže se odgovarajućom funkcijom dijafragme i dna zdjelice kao i intraabdominalnim tlakom. Kroz ponovnu uspostavu tih puteva, pacijent vraća svoje pravilne i bezbolne biomehaničke funkcije. DNS vježbe se koriste kod pacijenata sa cerebralnom paralizom, te raznim drugim neurološkim poteškoćama, problema sa kralježnicom (protruzijom, ekstruzijom, skoliozom, povećanom kifozom i lordozom, te postoperativnoj rehabilitaciji), sportaša (u svrhu prevencija ozljeda i povećavanje sportskih performansi kao što su snaga, izdržljivost, stabilnost, funkcionalnost pokreta), smanjenog ili povećanog mišićnog tonusa.

Individualiziran program rehabilitacije

Individualizirani plan i program rehabilitacije pruža najvišu razinu usluge za korisnika obzirom da se plan izrađuje za svakog korisnika posebno. Podrazumijeva rad jednog djelatnika s određenim korisnikom, prema individualno izrađenom planu sukladno dijagnozi i ciljevima pacijenta i terapeuta. Prednost individualiziranog programa jest ta da svakodnevno fizioterapeut može zaključiti jesu li „mali ciljevi“ iz plana zadovoljeni, te tako pratiti tijek i napredak prema višim ciljevima rehabilitacijskog procesa. Također podrazumijeva i svakodnevnu interdisciplinarnu komunikaciju i savjetovanje članova tima kako bi rehabilitacijski napredak bio sagledan iz svih stručnih aspekata, te prilagođen fazi rehabilitacije te zadanim ciljevima liječenja. Kvalitetnom komunikacijom članova tima i holističkim pristupom korisniku osigurava se pravilna edukacija o novonastalom stanju, pravilnim (antalgičnim) položajima, te samopomoći do izlječenja, ali i preventivi nakon izlječenja kako bi se spriječio recidiv.

Vježbe statike i balansa

Statičke vježbe su odličan početak kod ljudi čija je mišićna snaga snižena jer ne zahtijevaju napor. Idealne su nakon operacije kralježnice jer je potrebno aktivirati stabilizatorske mišiće za pravilnu poziciju kralježnice. Kod statičkih vježbi ne dolazi do nikakvog izvana vidljivog pokreta, ali je bitno pri izvođenju da je lumbalna kralježnica u neutralnoj poziciji radi sigurnosti izvođenja vježbi. Pri izvođenju i završetku statičke vježbe potrebno je kontrolirati tehniku izvođenja vježbe i tehniku disanja. Vježbe statike mogu biti slabijeg intenziteta, ali mogu biti i zahtjevnije. Vježbama dubokih mišića kralježnice i dubokih mišića trbuha, vježbama za stabilizaciju corea i vježbama propriocepcije omogućavamo postizanje stabilnosti kralježnice. Duboki mišići (mm. multifidi) odgovorni su za kontrolu i čvrstoću u intravertebralnom (međukralješnom) prostoru, te zajedno s m.transversus abdominis stabiliziraju kralježnicu. Za aktivaciju mm. multifida radimo vježbe propriocepcije kod kojih je potrebno tijelo izložiti nestabilnoj podlozi, te hvatati balans i ravnotežu npr. stajanje na jednoj nozi. Za poboljšanje propriocepcije koristimo rekvizite: nestabilne podloge, thera-band balans ploča pravokutna, bosu lopta, daska za balansiranje, airex podloga za balansiranje, lopte raznih veličina, slack traku, itd.